Kroz dramaticno bolne i mudre dijaloge junakinja, slepe starice Marije i njene mladje susetke Marte (nazvane po biblijskim Lazarevim sestrama), koje stanuju vrata do vrata u kuci bez broja na kraju ulice bez imena, provodeci dane u iscekivanju svojih sinova Petra i Pavla (takodje aluzija na biblijske licnosti) da se vrate s ratista, Stevanovic ispisuje impresivne stranice o vecnom covekovom usudu nepostovanja i nepriznavanja zakonitosti sudbine, nesrece i patnji, pred istinom o neminovnosti rasula, propadanja i konacnog gubitka zivota u Glavnom Gradu, gde se zavrsavaju sva putovanja, snovidjenja i stremljenja... U sustini, ovaj svet je zaokupljen tragicnom misterijom zivota, jer protagonistkinje osecaju da je zivot sam po sebi nesto nesigurno i u isto vreme neukrotivo i neuhvatljivo; one neprekidno lutaju izmedju neizvesnosti, s nadom da ce jednom ipak doci do onoga sto se naziva ljudskom srecom. Medjutim, svaki zivotni trenutak ih izneverava, i one osecaju kako, u stvari, u traganju za srecom otkrivaju svoju nesrecu, ulaze u tajne ljudske tragicnosti i uvek ostaju izbezumljene pred njihovom razornom snagom, ostajuci uverene da ne mogu da pronadju svoj zivotni smisao. Tu, u stvari, i pocinje i zavrsava dramatika ovog izuzetno slojevitog, mudrog, gorkog, dubokog i do akribijskog jezika izbrusenog romana.
"synopsis" may belong to another edition of this title.